Duhovni Dnevnik blažene Faustine Kowalske (1905. - 1938.) pojavljuje se pred hrvatskim čitaocima u trenutku kada su ta poljska redovnica Kongregacije Naše Gospe od Milosrđa, i poruka koju je imala prenijeti, poznati po diljem Hrvatske rasprostranjenim sličicama milosrdnog Isusa, u kojima se nalaze i Njegove bitne riječi kojima svim grešnicima obznanjuje Svoje milosrđe, i zatim krunica tom istom Božanskom milosrđu. To će reći da je cilj misije što ju je sam Isus povjerio toj skromnoj redovnici u našoj zemlji bio ostvaren prije pojave ovog obimnog Dnevnika napisanog od iste redovnice kao "tajnice Isusova milosrđa", kako je sam Isus zove.

To znači da vjerni puk u Hrvatskoj već naširoko čini devetnice Božjem milosrđu, moli krunice i štuje čudotvornu sliku Isusa iz čijeg Srca izlaze dvobojne zrake da osvjetle svijet na kraju našeg stoljeća pogotovo, te ga osvjeste o Bogu "bogatom milosrđem".

Ta činjenica predstavlja izvrsnu pripremu za suočenje sa knjigom, koja se po volji Providnosti javlja početkom godine 1998., što znači, osim što je godina Duha Svetoga, i šezdesetu godišnjicu smrti sestre Faustine, te petogodišnjicu njezinog proglašenja blaženom od pape Ivana Pavla II. (1993.), koji je svojevremeno, kao krakowski kardinal, godine 1965. dao posebno ovlaštenje za početak Informativnog procesa o njezinom životu i krepostima, te koji je konačno godine 1981. kao papa u Vatikanu izdao encikliku "Bogat milosrđem", koja se po mnogo čemu dovodi u vezu sa Faustininim Dnevnikom.

Obim ove knjige ne bi trebao zaplašiti nikoga, jer je u skladu sa željama samoga Isusa, koji je od "tajnice Svojeg milosrđa" tražio da piše mnogo, sve do iscrpljenja svojih snaga (Faustina je ispočetka dnevnik spalila), za korist duša kojima je i ovako obiman rukopis još samo kap u oceanu Božjeg milosrđa.

Ovo su pisma svete sestre Faustyne. Uzimamo ih i otvaramo, kako se otvaraju kuverte, jer iako nisu bila naslovljena na nas, ona su svjedočanstvo o Isusu. Neka bude širok krug prijatelja koji, stojeći pred vratima, sudjeluju u susretu Faustyne i njezina Zaručnika. Kao što je i Dnevnik bio pisan u najobičnijim životnim uvjetima i situacijama redovnice u samostanima Družbe, tako i u pismima, kroz životne situacije izrazito probija povijest njezine duše - i prisutnost Zaručnika.

Za nas je nakon čitanja Dnevnika to tako jasno (kao što je bilo očigledno za ispovjednike, kada više nisu bili ispunjeni sumnjama da "to jest Isus"), ali u to je vrijeme među suvremenicima bilo puno nerazriješenih dvojbi... Nemojmo protratiti ovu čudesnu priliku, kakva nam je zahvaljujući ovim pismima dana, nama, najobičnijim ljudima u najobičnijim životnim situacijama: Gospodin i Zaručnik stoji pred našim vratima, i kuca! Svakomu tko povjeruje i svoje ufanje položi u Isusa, On će otvoriti svoje Srce.

Prihvatimo od svete sestre Faustyne dar njezinih pisma, i dopustimo Isusu da nas povuče na staze Božjega milosrđa.

Krakow, 18. siječnja 2005.

Franciszek kard. Macharski