Sestra Faustina bila je svjesna, da svetost ne postiže ukazanjima i viđenjima, nego u provođenju kreposna života u sjedinjenju s Božjim milosrđem. Da postigne pravu poniznost, vježbala seje trajno u toj krijeposti. Veli da ju je to mnogo koštalo, mnogo stajalo muke i napora. Na početku samoljublje je osjetila kod svakog poniženja. Bog joj je davao svjetlo i s. Faustina bilježi u svom potajnom dnevniku ovo: "Moj Isuse, za dušu nema ništa bolje nego što su poniženja, preziri: tajna radosti! Kad Bog vidi dušu u takvom stanju, nagrađuje ju svojim milostima".

Godinu dana prije svoje smrti piše s. Faustina o čistoći srca, pa veli ovako: "Dobri Bog jednog dana dao mi je saznati, kako nikad nisam izgubila nevinost, unatoč svim vrstama opasnosti. Bog me je čuvao da moja djevičanska čistoća duše i srca ostane netaknuta. Svaki put kad pomislim na tu neshvatljivu milost, neizmjernu i nezasluženu, novi plamen ljubavi i zahvalnosti proključa iz mog srca prema Bogu. Nastojim čuvati čistoću duše, kako bi zrake Božje milosti sjale svim svojim sjajem. Želim biti kristal, kako bih mogla biti ugodna za Božje oči".

Ljubav Božja ju je osvajala sve više. Dok bi bivala u teškim iskušenjima, govorila je "Isuse, Ti vidiš, kako je Tvoja ljubav sve za me. Volja moga Boga! Ti si moja hrana, Ti si moja sreća, sreća moje duše. Kad se Tebi podlažem, osjećam duboki mir u svojoj duši. Volim više volju Božju u svim mukama i trpljenju, više nego pohvalu, koja dolazi od moje vlastite volje".

Ma Gospino Uznesenje na Nebo, piše ona: "Od jutros moja duša bijaše Bogom ispunjena. Nakon svete Pričesti, moja je duša osjećala da je sjedinjena s Ocem nebeskim. Razumjela sam da se nikakvo vanjsko djelo ne može uspoređivati s čistom Božjom ljubavlju. Gledala sam radost utjelovljenje Riječi i bila sam zaokupljenja Božanskim Trojstvom. Kad sam se pribrala, moja duša bijaše zahvaćena živom željom, da se sjedinim s Bogom. Jedna takva želja ljubavi Oca nebeskoga obuhvatila me je i držala cijeli dan i bila sam u ekstazi ljubavi..."

Svijest o Ljubavi Božjeg milosrđa prema dušama, njeno srce suosjećalo je, imalo je ljubavi prema grješnicima, prema umirućima i prema dušama u čistilištu.

Sestra Faustina piše: "Pratim često osobe na umoru, u smrtnim mukama, te molim za njih ustrajno, da imadnu pouzdanje u Božje milosrđe... Bog mi daje posebno suosjećanje za duše umirućih. Često mi po svojoj milosti iznenada daje čisto duhovno spoznanje za potrebe nekih duša. Molim također dugo za takve duše..." Uvjerena je da Krunica na čast Božjeg milosrđa posebno pomaže umirućima: "Moli Krunicu koju sam te naučio moliti" .

Sestra Faustina često misli na duše u čistilištu. Znajući da u velikim čistilišnim mukama te duše ne mogu sebi same pomoći, Faustina se zauzimlje za njih svojom molitvom kod Božjeg milosrđa: "Danas, 25. ožujka 1938. vidjela sam kako Isus trpi. Rekao mi je: "Kćeri moja, pomozi mi spašavati grješnike". U istom času osjetila sam u svojoj duši neobično velik žar ljubavi i želju za spašavanje duša. Kad dođoh k sebi, znala sam, koje sredstvo trebam upotrijebiti. Pripremila sam se za najveće patnje. Danas su se moje muke povećale, pa sam čak osjetila rane na rukama, nogama i na prsima, prema Isusovim ranama..."

Završit ćemo, podsjećajući se na riječi Isusove, upućene s. Faustini malo prije njezine smrti, a te riječi mogu se nazvati: "Testamenat milosrđa".

"Kćeri moja, znaj: Moje Srce je samo milosrđe. Iz tog oceana milosrđa istječu milosti na sav svijet. Nijedna duša, koja dođe k Meni, ne ostaje bez utjehe. Sve bijede su utopljene u Mome milosrđu i sve milosti spasenja ili posvećenja izviru iz tog vrela".

U svojim molitvama, prosimo od blažene Faustine da nam isprosi Božje milosrđe.