Rodio se 8. ožujka 1495. u Monte-mor o Novo, kod Evore u Portugalu. Već kao dječak od 8 godina pobjegao je od kuće u Španjolsku, gdje se zaposlio kao pastir goveda. Po naravi je bio nemirni avanturist, energičan i požrtvovan tip. Kasnije je pošao u vojnike i jašući na konju proputovao je Francusku i došao čak do Ugarske gdje je sudjelovao u borbi protiv Turaka. Zbog jedne svađe umalo da nije završio na vješalima, i tada ga je prošla volja za vojništvom. Neki nutarnji glas mu je govorio: "Idi kući!"

 

Po povratku u rodnu kuću otkrio je da su mu roditelji umrli od tuge. Zato je htio ispaštati i iskupiti se djelima milosrđa prema bližnjima. Zaposlio se kao pastir u Sevilli a potom u Gibraltaru. Kasnije je tamo počeo prodavati vjerske knjige kao trgovački putnik te ih je često i besplatno dijelio. Na blagdan sv. Sebastijana slušao je u Granadi potresnu propovijed Ivana Avilskog koja ga je toliko nadahnula da je razdijelio sva svoja zemaljska dobra te hodao ulicama bijući se u prsa moleći za Božje milosrđe. Gospodin je zahvatio njegovo srce do te mjere da je svojim sugrađanima izgledao kao lud. Uvjereni u to zatvaraju ga u neki hospicij. Medutim, u njemu se on pokazao zdravijim i razboritijim od onih koji su ga zatvorili.

 

Po otpustu iz bolnice završio je na ulici bez doma i razočaran. Jedan od njegovih prijatelja odobrio mu je da se skloni od zime pod trijem njegove kuće. To je iskustvo duboko potreslo Ivana koji je postao osjetljiv na patnje siromašnih, beskućnika i onih koji su odbačeni od društva. Ubrzo je počeo pozivati bolesne, slabe i mentalno bolesne da s njim podijele mali trijem kuće njegova prijatelja. Sam je radio na skrbi bolesnih - po noći je molio medicinske potrepštine od lokalnih trgovaca te ih je tijekom dana donosio potrebitima. Jednom je zgodom iz goruće bolnice spasio nekoliko bolesnika koji su bili zarobljeni u požaru. Za bolesnike koji su ostali bez krova nad glavom, bez opskrbe, bez njege, valjalo se pobrinuti što prije. Tako je Ivan osnovao svoju prvu bolnicu s 42 kreveta, koju će slijediti druge. Kako se pročuo glas o njegovoj nesebičnosti, milosrdnom služenju slabima i bolesnima, oko njega su se počeli skupljati oni koji su bili spremni dvoriti i njegovati bolesnike.

 

Godine 1550. nakon 12 godina predanja svojim bolesnicima, na svoj rođendan, 8. ožujka u dobi od 55 godina Ivan od Boga se rodio za nebo. Umro je od upale pluća koju je - prema legendi - zadobio pri spašavanju mladića od utapanja. Međutim njegovom smrću njegovo djelo nije propalo. Papa Pio V. dao je njegovim sljedbenicima 1572. redovničko odijelo i pravilo življenja. Već 1648. red je brojio samo u Španjolskoj preko 80 bolnica. Milosrdna braća Ivana od Boga danas čine osoblje u preko 250 bolnica u 48 država diljem svijeta, brinući se svakodnevno za tisuće siromašnih, beskućnih, mentalno bolesnih i emocionalno izmučenih osoba.

 

Papa Pio XI. prigodom 400. obljetnice utemeljenja reda Milosrdne braće ovako je okarakterizirao sv. Ivana od Boga: "Oštrim okom svoje vjere prodro je do dna tajne koja se krije u bolesnima, slabima, ucviljenima. Tješeći ih danju i noću prisutnošću, riječma, lijekovima, bio je uvjeren da djela milosrdne ljubavi čini prema Spasiteljevim patničkim udovima." 

 

29. svibnja 2011. na Strmcu pokraj Nove Gradiške otvorena je i blagoslovljena Bolnica sv. Rafaela koju je izgradio Bolnički red Milosrdne braće sv. Ivana od Boga tako da djelo koje je prije 5 stoljeća započeo sv.Ivan od Boga danas se ostvaruje i na našem području.

 

Ivan od Boga proglašen je blaženim 1590. a svetim 1690.

 

Zaštitnik je bolnica i bolničkih radnika.

 

Spomendan mu slavimo 8. ožujka.